PDS Velebit

piše: Davor Čiković

Naš odsjek ima stvarno bogatu i vrijednu povijest. Teško bi je bilo detaljno obraditi, ali ukratko ćemo vam je pokušati prikazati u slijedećim redovima:

AO PDS "Velebit" osnovan je 19. svibnja 1950. godine.

1955. AO "Velebit" osnovao je pododsjek i održao alpinistički tečaj u PD "Mosor" Split, koji se 1956. osamostalio i do 90-ih funkcionirao kao jedini penjački klub u Splitu. Članovi AO izgradili su i, uz pomoć ostalih "Velebitaša", održavaju Ratkovo sklonište na Samarskim stijenama. Iz našeg odsjeka krenula je prva hrvatska alpinistička ekspedicija - na Grönland, 1971. godine. Iz našeg odsjeka krenula je većina svih hrvatskih alpinističkih ekspedicija. Čak 10 njih u planine Himalaje, a "pokrili" smo i brda Afrike, J. Amerike i S. Amerike. Naravno, u Europi smo "doma", a još više doma smo u hrvatskim planinama i slovenskim Alpama. Svugdje možemo pronaći stijenu za penjanje i to maksimalno koristimo.

Vrijednosti različitih uspona u stijenama obično su jasne samo alpinistima i onima koji su malo probali takvima biti. Osim toga, u nekoliko desetljeća života jednog alpinističkog odsjeka nakupilo se izuzetno mnogo uspona u stijenama. Teško bi bilo pronaći planinu i pripadajuću joj stijenu u Alpama i Dinaridima koju "Velebitaši" nisu "dotaknuli". Stoga je i teško izdvojiti pojedine uspone u stijenama. No, da bismo vam približili naš odsjek izdvojit ćemo neke rezultate:

• brojni prvenstveni usponi u stijeni Anića kuka i drugim stijenama Paklenice među kojima se ističu smjerovi: "Velebitaški" (VI+) iz 1961.; "Klin" (VIII- slobodnim stilom) iz 1966.; "Brid klina" iz 1973., ocijenjen sa VI, A1 (slobodnim stilom IX-)...
• brojni prvenstveni usponi u stijenama Kleka - "Smjer za Gitaru", V-/ III iz 1970.; Damuzova plafonjerka (A2,V/ A1,IV, slobodno VI+) iz 1970.; "Živanin" (A2,V/ IV) iz 1981.; "Vrijeskova pločica" (A1, V/ III, slobodno VI/ V+, III) i "Traverza vrijeskove pločice" (III, A1/ II); "Brankov smjer" (VI+, A1) iz 1962.; "Niva" ? iz ?...
• u cijenjenoj Steni (sjeverna stijena Triglava) imamo nekoliko prvenstvenih smjerova
• na "ekspedicijama" na Dinaru 1951., Nicinat, Prokletije i Solunsku glavu 1956, te Troglav 1961. i '62. također su ispenjani brojni prvenstveni smjerovi
• 17 prvenstvenih uspona na području Durmitora, Maglica, Trnovačkog Durmitora i Volujka 1954.
• 1995. započeli smo "eksploatirati" stijenu V. Kozjaka na Velebitu, gdje smo također ostvarili nekoliko prvenstvenih uspona. Naši usponi u toj stijeni, za sada, su i jedini.
• naši članovi zaslužni su za postojanje vrhova Velebit, Ana Klasinc i Kukilak (u prijevodu: Žohar - u čast slavnom Hrvatskom alpinistu) na Grenlandu i Velebit u Patagoniji. Naravno, ime vrhu možete dati jedino ako ste prvi koji stupate na njega.

Osim prvenstvenih uspona ostvarili smo i brojna ponavljanja teških smjerova u slovenskim ALPAMA, Dolomitima i Centralnim ALPAMA:

• 50-ih smo ponovili "Čopov steber" u sjevernoj stijeni Triglava, a isto tako popularnog "Aschenbrenera" u Travniku već 1969.; Velebitaši su ispenjali prvu hrvatsku "šesticu" u ledu - smjer "Über Die Eisnase" u Hohe Riffel; imamo 2. žensko ponavljanje "Dolge nemške" i 3. ponavljanje "Crnog grebena" u Triglavskoj Steni, a i prvo zimsko ponavljanje Sarine poći u Dedecu.
• prvo slobodno ponavljanje, na pogled, smjera "Crni baron" u stijeni Planje (Slovenija), ocjenjeno sa VIII/ VII+, 400m, (1995. godine) otvorilo je "sezonu" suvremenog alpinizma u Hrvatskoj.

Kada su 1964. ispenjali "Stup" u Troll Rigen-u (Norveska) Velebitaši su započeli razmišljati o organiziranju alpinističkih ekspedicija udalje krajeve. Uslijedile su brojne ekspedicije od kojih je 6 ekspedicija bilo strogo "Velebitaških":

• 1971. Ingolsffjeld (2560 m), Grönland, 1. hrvatska alpinistička ekspedicija
• 1978. Mt. Mc Kinley (6194 m) Alaska, USA, II. alpinistička velebitaška ekspedicija;
• 1981. Alpamayo ((5998 m), Cordillera Blanca, Peru, III. alpinistička velebitaška ekspedicija;
• 1983. Mt. St. Elias (6050 m), Mt. Logan, Alaska, USA, IV. alpinistička velebitaška ekspedicija;
• 1983/84. Cordillera Darwin, Ognjena zemlja, Čile, Planinarsko-skijaška ekspedicija i
• 1985. Ruwenzori, Mjesečeve planine, Uganda, Ekspedicija Mjesečeve planine.

Osim spomenutih postoji i veliki broj ekspedicija koje smo organizirali i na njima sudjelovali u velikom broju, ali su bile "otvorenog" karaktera:

• 1974/75. Aconcagua (6951 m), Argentinske Ande, II. hrvatska alpinistička ekspedicija;
• 1976. Istocni Grenland- međunarodni pohod u područje Tasilaq fjorda;
• 1979. Mt. Kenya (5199), Kenya, III. hrvatska alpinistička ekspedicija;
• 1981. Hrvatski pohod na Kavkaz;
• 1982. Annapurna IV (7525), Nepal, Himalaja, I. zagrebačka alpinistička ekspedicija;
• 1985. Huandoy (6070), Cordillera Blanca, Peru, II. zagrebačka alpinistička ekspedicija;
• 1986. Ama Dablam (6856), Nepal Himalaja, III. zagrebačka alpinistička ekspedicija, prvenstveni smjer;
• 1987. Ngojumba Kang, Himalaja, IV. zagrebačka alpinistička ekspedicija , prvenstveni uspon i prvi pristup na Ngojumba Kang II;
• 1988. Izvidnica Mt. Everest;
• 1989. Mt. Everest (8848 m), prvo ponavljanje australskog smjera u SZ stijeni;
• 1990/91. Annapurna 1, 1. himalajska hrvatska zimska ekspedicija;
• 1993. Hiun Chuli;
• 1994. Naja Kanga;
• 1995. Cho Oyu (8189 m) skijanje sa vrha -, deveto skijanje sa osamtisućnjaka u svijetu, let sa padobranskim jedrom s 6500 m;
• 1997. Mt. Everest - u pripremi

Ako ih nismo organizirali, onda smo sudjelovali na ekspedicijama:

• Cimtarga (1984., 5487 m, Pamir, V. hrvatska alpinistička ekspedicija)
• Kang Guru 1982. (6981 m, Nepal, Himalajska skijaška ekspedicija GSS HPS Zagreb
• Južna Annapurna, 1986. (Jugoslavenska ženska ekspedicija J. Annapurna )
• Grönland 1996. (Hrvatska alpinistička ekspedicija, prvenstveni uspon u stijeni (VII+, A3/ VII, 800 m) na neosvojeni vrh ) i mnoge druge

Sudjelovali smo u vođenju nepalske škole vodiča u području Annapurne.

Velebitaši nose i slavu prvih turnih ski-spustova u Hrvatskoj: 1972. skijali su s Prenja (V. Kamenac), a 1979. izveden je i prvi spust kroz alpinistički smjer - spust kroz "Cepinaški smjer" na Kleku (ne zaboravite i znamenito skijanje sa Cho Oye 1995.). "Velebitaški spust" tradicionalni je skijaški spust, a sastoji se u skijaškom natjecanju po neuređenim terenima, tj. sa Sljemena, ili po nekim drugim padinama (od 1995. sa Kotovog sedla pod Jalovcem).

Alpinističku zbirku u Zavičajnom muzeju u Ogulinu, jedinu specijaliziranu alpinističku muzejska zbirku u Hrvatskoj (i šire), zamislili su i napravili Velebitaši, koji je i danas održavaju i razvijaju.

Velebitaši su osnivači i organizatori popularnih penjačkih logora u Paklenici (koji su na daleko poznati) jos od 60-ih godina, pa sve do danas, a od 1970. organizirali smo i Zagrebačke alpinističke škole.

Naši članovi bili su od 1963.g. više godina instruktori na jednoj od najuglednijih ledenjačkih alpinističkih škola - austrijskoj Visokogorskoj školi na Moserbodenu. Tijekom 15 godina tu je školu pohodilo 20 Velebitaša, što je imalo presudan značaj za razvoj tehnike penjanja u ledu kod nas.

Naši članovi prvi su se spustili do Crvenog jezera kod Imotskog u okviru jednog znanstvenog istraživanja i sudjelovali su u istraživanju na Palagruži.

Naravno, mnoge smo pothvate i avanture morali izostaviti. Spomenut je samo jedan mali dio povijesti i života našeg odsjeka, a iza spomenutih aktivnosti i rezultata stoje imena naših članova, od kojih su neka najpoznatija imena hrvatskog alpinizma.

Nadamo se da smo vam uspjeli malo prbližiti naš odsjek i njegove aktivnosti.